Dobričica se oduvijek koristi kao ljekovita biljka, divlje povrće i začin. Kao začin, jelu daje osvježavajući i pikantan okus, a kao divlje povrće, liječi i jača otpornost organizma na bolesti. Njezini mladi listovi izvrsno su sredstvo za proljetnu kuru čišćenja krvi, a mogu se naći čak i pod snijegom.

Dobričica, dobričavka, samobajka, koturac ili ožujen (Glechoma hederacea) je mala zimzelena trajnica iz porodice usnača (Lamiaceae). Rod Glechoma obuhvaća 6 vrsta euroazijskih trajnica, a njihov botanički naziv potječe od grčke riječi glechon, što znači biljka slična metvici. Rasprostranjena je pogotovo cijeloj Europe i umjerenim područjima Azije, a udomaćila se i u Sjevernoj Americi. Kao korovna biljka, dobričica dobro uspijeva na sjenovitom mjestu i vlažnom tlu. Najčešće ju nalazima u svijetlim, listopadnim šumama i šikarama, uz puteve i rubove šuma, u grmlju i živicama, na travnjacima i vlažnim livadama te uz rijeke i potoke.

Dobričica je zeljasta biljka, a ima 20-80 cm dugačku, dlakavu četverobridnu stabljiku koja je u donjem dijelu polegla, a u gornjem je dijelu uspravna i razgranata. Iz poleglog dijela stabljike izrastaju vriježe kojima se biljka širi, dok je gornji dio stabljike obrastao listovima. Listovi dobričice su nasuprotni, na dugim peteljkama, bubrežastog ili srcolikog oblika, 1-2 cm dugi i široki, a po rubu nazubljeni. S gornje strane listovi su sjajni i tamnozelene boje, a s donje strane su crvenkasti.

Od travnja do lipnja dobričica cvate duguljastim dvousnatim cvjetovima koji su najčešće svijetloljubi-časte ili plavoljubičaste boje, a rjeđe ružičasti. Cvjetovi se javljaju u pazušcima listova, u skupinama od 2-4 zajedno, skupljeni u paštitaste cvatove. Sastoje se od 4 prašnika i dvije usne. od kojih donja usna s unutarnje strane ima nekoliko tamnijih, plavoljubičastih pjega. Plodovi su ovalni, glatki i smeđi, a po 4 ploda obavijeno je zelenom čaškom.

Dobričica je biljka ugodna mirisa, ali ako se cvjetovi i listovi zgnječe, imaju jak i pomalo neugodan miris. Kao ljekovitu i magijsku biljku koristili su ju već stari Germani, a vjerovalo se da u njoj živi dobar biljni duh koji tjera zle uroke. Kao prvo zelenilo u godini, dobričica se upotrebljavala za ishranu stoke, a znalo se i da pospješuje stvaranje mlijeka. Ubrana prve noći u svibnju i pomiješana sa solju i zobi, dobričica se davala stoci za dobro zdravlje. Stavljala se i u gnijezdo guske koja sjedi na jajima kako bi se izlegli zdravi i snažni guščići. Ako bi krava davala manje mlijeka, najprije bi se pomuzla kroz tri vjenčića od dobričice, a nakon toga bi se vjenčići dali kravi da ih pojede. Isti postupak se ponavljao u proljeće, prije izvođenja krave na prvu pašu.

U ranija vremena, posude za mužnju prale su se vodom u kojoj se kuhala dobričica. Dobričica se stavljala i u osovinu kotača na kolima kako bi kotač bio čvršći. Kod proslave proljeća, ljudi bi sebe i stoku ukrašavali vjenčićima od dobričice zbog zaštite od zla čaranja, vjerovalo se da dobričica ubrana na Duhove i stavljena u kuću pomaže protiv svake bolesti. Protiv glavobolje se na glavu stavljao vijenac od neparnog broja listova dobričice, a protiv bolesti očiju, dobričicć se nosila u predjelu srca ušivena i lanenu maramicu. Vjerovalo se da vijenac od dobričice oko vrata pomaže protiv lošeg daha, a 5 ili 7 listova dobričice umotanih u rupcu oko vrata pomaže protiv zubobolje i upale grla.

U srednjem vijeku dobričica je bila cijenjena kao protuotrov, a rane su se liječile dobričicom tako što bi se na njih stavilo 77 listova dobričice. U 12. stoljeću opatica Hildegard von Bingen preporučala je često pranje glave čajem od dobričice kako bi se odagnale sve bolesti i očuvalo zdravlje. Oblog od kuhane dobričice preporučala je protiv šuma u ušima, a bila je uvjerena da dobričica kao hrana olakšava porođaj i jača organizam. U 16. stoljeću, njemački teolog i botaničar Otto Brunsfeld preporučao je dobričicu za poticanje teka i poboljšanje probave, a liječnik i botaničar Matthiolus kao sredstvo protiv vrtoglavice. U 17. stoljeću od dobričice se proizvodilo pivo pa otuda potječe njezin engleski naziv alehoof – ale je vrsta piva, a hoof znači bilje općenito. U narodnoj medicini dobričica je bila cijenjena kao srecstvo protiv želučanih tegoba i proljeva, žutice i grčeva žučnog mjehura, bolova u bubrezima te bubrežnog i mokraćnog kamenca. Koristila se i protiv kašlja i promuklosti te za liječenje gnojnih i sporo zacijeljujućih rana. U 19. stoljeću dobričicu je kao ljekovitu biljku priznala i službena medicina.

Dobričica sadrži oko 6% tanina, gorku tvar marubin, oko 3% šećera, različite organske kiseline, silicijevu kiselinu, kolin, vitamin C, flavonoide, minerale od kojih najviše kalija, te manje količine saponina i eteričnih ulja. U ljekovite svrhe upotrebljavaju se svježi ili osušeni listovi dobričice, cijela cvatuća biljka ili samo njezin sok. Kao i mladi listovi, sok od dobričice je izvrsno sredstvo za jačanje i proljetnu kuru čišćenja organizma. Svježi sok ima gorak i opor okus, a koji se može ublažiti tako da se pomiješa s jednakom količinom kiselog mlijeka ili jogurta. Djeca uzimaju 1 žlicu ove mješavine na dan, a odrasli 3 žlice.

• Glava: Dobričica pomaže protiv glavobolje i migrene, a svježi sok od dobričice može čak izliječiti migrenu ako se ušmrče u nos.

• Uši: Sok ili ulje od dobričice, nakapani u uho, jačaju sluh i ublažavaju šum u ušima.

• Usna šupljina: Dobričica smiruje upalu sluznice usta i desni te otklanja zadah iz usta.

• Dišni organi: Dobričica smiruje kašalj, pospješuje iskašljavanje, čisti bronhije, te pomaže protiv prehlade, hunjavice, suhog kašlja, promuklosti, upale sinusa, bronhitisa i astme.

• Ako se ušmrče u nos, svježi sok od dobričice pomaže protiv začepljrnosti nosa, upale sluznice nosa i upale sinusa.

• Krv: Dobričica čisti krv i smanjuje razinu mokračne kiseline u krvi.

• Krvne žile: Dobričica pomaže protiv hemoroida.

• Probava: Dobričica potiče apetit, pospješuje probavu i regulira neurednu probavu.

• Želudac: Dobričica smiruje upalu sluznice želuca, pospješuje izlučivanje želučane kiseline te pomaže protiv želučanih tegoba i gastritisa uzrokovanog pomanjkanjem želučane kiseline.

• Crijeva: Dobričica smiruje upalu sluznice crijeva te pomaže protiv grčeva u crijevima, proljeva i dizenterije.

• Slezena: Dobričica pomaže kod bolesti slezene.

• Jetra i žuč: Dobričica pospješuje bolji rad jetre i izlučivanje žuči te pomaže protiv natečene jetre, žutice te bolova i grčeva žučnog mjehura.

• Bubrezi i mokraćni mjehur: Dobričica pospješuje bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće, te pomaže protiv upale bubrega i mokraćnog mjehura, gnojne upale bubrega i bubrežnog i mokraćnog kamenca.

• Kosti i zglobovi: Dobričica ublažava bolove kod reume, artritisa i gihta.

• Ženske bolesti: Dobričica pomaže kod slabe menstruacije i lakših menstrualnih tegoba.

• Duševne bolesti: Dobričica umiruje i jača živce te pomaže protiv histerije i neurastenije.

• Živci: Dobričica ublažava bolove te pomaže protiv neuralgija i išijasa.

• Koža: Dobričica blago dezinficira kožu, pospješuje zacijeljivanje rana te pomaže protiv gnojnih rana, čireva, nekih gljivičnih oboljenja kože, dermatitisa i lakših opeklina.